KUKICANJE U FORMULI JEDAN

Pozelela mu je srecan Uskrs.
Rekao mi je: "Lepo od nje".
Dobri zet,
koji joj je ubio sestru.
Nisu pitali zasto.
Nije rekao zasto.
cemu pitanja.
Bila je luda.
Nosila je u sebi dete
urodjenika sa Samoe,
pila sa klosarima na ulici.
A on joj je dozvolio da se vrati
i da pljune duboko u sebe.
Kupio joj je kucu na moru u
i zatvorio je u nju.
Bila je zuta i ostala bez glasa.
Nije znao,kada su je pronasli u motelu,
zasto se obesila
i sta je to videla u tom japasnkom filmu.
Cestitala mu je Uskrs
Rekao je: "Lepo od nje".
I nije ni pomislio na Nju
I nije posumnjao da ju je ubio.

Pojavila su se različita društva za zaštitu životinja u paketu sa drugim organizacijama za zaštitu svega i svačega, a sve cilju antivarvarizacije i dokazivanja humanosti koju nasi pretci nisu poznavali pa nismo imali od koga da je prihvatimo. Edukuju nas da životinje ne treba zlostavljati i ubijati. Za mene je sasvim prirodno da životinje ne smeju biti zlostavljane i smatram da nijedana psihički normalna osoba ne ispoljava takvu vrstu ponašanja. Pozdravljam, ipak, angažman tih organizacija, kao mehanizmima da se neželjene životinje zbrinu i povere na čuvanje onima koji ih žele i imaju uslova za to. Pozdravljam i prikupljanje priloga i pravljenje azila. Sve su to lepe i pozitivne zamisli. Kakobilo, aktivnost ovih organizacija u ovdašnjim uslovima, po mom mišljenju kreira mnogo više problema nego rešenja.

Ne znam kakvi su zakoni u Srbiji, ali znam za više tužbi podnetih od strane različitih organizacija za zaštitu životinja ( i domaćih i stranih) protiv uništavanja pasa lutalica, obično propraćenih vrlo neprijatim novinskim člancima. Rezultat toga je da se niko ne usuđuje da se bavi ovim problemom i kako vidim prebacuje nadležnost na druga vrata. Zagovornici zaštite pričaju o izgradnji azila, ali ne primećujem da se isti i grade. A pitam se i odakle pare da se izgrade i održavaju?

Iako celog života imam po nekog kućnog ljubimca, ja lično ne želim da dam prilog za bilo kakvu zaštitu životinja jer mislim da Srbija ima mnogo urgentnije prioritete, najpre zaštite ugroženih i nezbrinutih gradjana – pre svega dece. Imam na umu da su i prošle i ove godine u Srbiji zabeleženi slučajevi porodica koje su bukvalno pomrle od gladi, da ne spominjem da je svako od nas imao priliku da prođe pored gole dece ostavljene na temeperaturama ispod nule na ulicama da prosjače – sto je čisto zlostavljanje koje se nikoga u ovoj zemlji ne tiče i nije ni u čijoj nadležnosti.

S druge strane pitam sve aktiviste i simpatizere društava za zaštitu životinja koje podnose prijave protiv šintera: zašto ne zaštite sve pse lutalice tako što će ih vakcinisati, lečiti, hraniti tri puta dnevno i kupati bar jednom nedeljno i skloniti ih sa ulica i parkova gde predstavljaju izvor fizičke opasnosti za gradjane, izvor psihičkih trauma i u krajnjoj liniji izvor zaraze?

Tolerancija za prisustvo pasa lutalica u urbanim sredinama je 0%. Dakle - nema je. Tako je bar u razvijenim zemljama odakle je i uvezena i ideja o zaštiti prava životinja. Verujem da bar neko od aktivista poseduje njivu u nekakvom selu i da moze da žrtvuje svoju karijeru i porodični život i posveti se čuvanju neželjenih pasa. Takvih entuzijasta ima (bilo par puta na televiziji) i to apsolutno i poštujem i podržavam.

Pošto u zemlji u kojoj živim nema pasa lutalica, a znam pouzdano da svaka druga kuća ima jednog ili dva psa, pogledah malo zakonske uredbe da vidim kako oni rešavaju ovaj problem, a onda pogledah i uredbe nekih drugih zemalja. Uglavnom, rešenje je svuda isto.

Postoje državni azili-prihvatilišta na nivou opština. Sve životinje nađene na ulici bivaju smeštene u prihvatilište. Ako imaju ogrlicu, vlasnik se kontaktira. Ukoliko vlasnik ne želi više kućnog ljubimca, traži se neko ko bi želeo da prihvati životinju. Ako se ne nađe niko ko želi životinju, prisiljeni su da je uspavaju posle 7 dana. Tako je na NZ. Tako je u Americi, takav program razvija Rusija.

Izvod iz jednog od američkih dokumenata na tu temu:

"Lewis Upshur Animal Control Facility is Located in Upshur County and is not a Humane
Society but an animal welfare organization that serves the needs of two (2)
counties. The dogs come into the facility and have a five-day grace period
for us to find them a forever home until they are euthanized. If there is a
collar with identification on it - we work very hard at finding its owner.
We are a rural shelter that has limited means to serve the duty that we are
called to do for this area. We are committed to this - and have found
tremendous success with this website.

This site was established with the intent of finding emergency temporary
foster homes via rescue groups or individuals for these dogs. This is done
in a limited time frame and has nothing to do with the individual dog, but
rather where they are, even the most wonderful dogs face death if they are
at a shelter that has no room.

The reality in America is that if each of us were to take the number of dogs
home that we would need to adopt to solve the problem of overpopulation - we
would EACH have to adopt SEVEN (7) dogs...that would mean a family of 5
would own 35 dogs! Please do not blame the shelter staff for this as many
times there is no choice - it is just a reality of the numbers, and a
reminder for us to pass on the message of spaying or neutering our pets to
solve the problem of unwanted litters of dogs."

Želim da postavim još jedno pitanje aktivistima za zaštitu životinja koje je suštinski bitno kada govorimo o pravima koje sa sobom povlače i obaveze.

Pošto životinje nemaju moć da zastupaju svoja prava, to rade aktivisti za zaštitu životinja. Brane njihovo pravo da ne budu zlostavljane i svirepo ubijane. Slanjem prijava. U realnosti - čopori više ili manje agresivnih pasa na ulici. Posledica – slučajevi napada na ljude i decu. Kada pas koji ima vlasnika, zakolje ili unakazi čoveka, njegov vlasnik zakonski snosi posledice, zato što odgovara za postupke svog psa. Pitam: Ko odgovara i snosi posledice za postupke pasa lutalica? Psi lutalice su prisutni na ulicama zato što su pod zaštitiom društva za zaštitu životinja. Da li će aktivista koji je napisao prijavu i sprečio uklanjanje pasa da plati, na primer, odštetu roditeljima čije je dete unakaženo? Ili odgovornost nije ničija, pošto ni pas nije ničiji? Ako je tako – a bojim se da jeste – onda mi se cela prica o zaštiti životinja, uopšte ne dojmi. Zapravo ne svidja mi se prvo tolika pompa oko zaštite, dok su životinje i dalje na ulici. Doduše lakše je govoriti kako ne treba, nego kako treba, ali nažalost - to ne daje rezultate. Lepo je brinuti o životinjama, ali smatram da je u našoj zemlji gde ni ljudi nisu zbrinuti, više nego nadmeno trositi vreme i novac na spasavanje medveda i pasa, umesto pomoći napuštenoj deci u domovima ili nemoćnim i bolesnim osobama.

Ne prođe godina da izostane slučaj napada psa na dete na NZ. Ovakvi psi bivaju uništeni, a vlasnici ozbiljno kažnjeni.

Posledice napada psa: